Apostoli brzine

Automobil je produžetak našega koraka. 20 km. Tako je pisalo na znaku na autocesti. Toliko je bilo do sljedeće benzinske crpke. Nakon što sam prošao pokraj nje pomislio sam da je to barem tri sata hoda.

Nekada se putovalo hodajući. S jedne strane Europe na drugu. Eckerman je pješice išao u Weimar do književnika Goethea. Zahvaljujući tom putovanju, zapravo pješačenju, s jedne strane Njemačke na drugu, imamo knjigu Razgovori s Goetheom. Gledajući igrane filmove, dobiva se drukčija predodžba. Tobože se putovalo kočijama. No, samo mali broj aristokrata vozio se u kočijama, dok je ostatak svijeta išao pješice. A ni aristokrati nisu putovali ako nisu morali. Danas često putujemo radi zadovoljstva, bilo da se radi o ljetnom odmoru ili odlasku na doček Nove godine ili skijanje. Nekada se putovalo tek kada bi stisnula silna nevolja. Ratovi, glad i kuga bili su najvažniji pokretači putovanja. Ta su putovanja često bila obični bijeg, spašavanje golog života. Tko nije morao, nije putovao. Putovanje, na koje bi putnik krenuo pritisnut zlom, bilo je prepuno opasnosti. Cesta u današnjem smislu nije bilo. Pješačilo se poljima i šumama, a one su bile prepune gladnih očajnika, dešperatnih lutalica koji se nisu ustezali jedan drugoga opljačkati i skratiti za glavu. Putovanja su bila puka lutrija, ako je glavni zgoditak bilo sigurno i mirno stizanje na odredište. Valja imati na umu da je srednjovjekovna Europa bila prekrivena šumama. Danas je u usporedbi s tim vremenima gotovo ćelava. Pojavom manufakture, prve industrije, čovjek je postao gladan energije i spalio je velike količine europskih šuma. Tek ugljen i poslije nafta spašavaju Europu da ne ostane u potpunosti ogoljena. Dvadesetak kilometara, vozeći normalnom brzinom, autom prođemo dok na radiju odsvira pet, šest pjesama. Dvadeset kilometara, sjedeći za volanom automobila, ne smatramo nekom udaljenošću. Spopadnu li putnika takve misli na autocesti koja prolazi nedaleko od Salzburga, podno austrijske strane Alpa, najpametnije je zaustaviti automobil u nekom od simpatičnih restorana Landzeit. Tako sam i učinio. Ispijajući kavu, promatrao sam s terase Landzeita bijele vrhove Alpa. S druge strane bijelih vrhova je Bavarska. Koliko bi mi trebalo hoda do tamo, pomislio sam. Prekomplicirano za računanje. Automobilom pola sata lagane vožnje. Otkad putujemo vlakovima i automobilima, zaboravili smo na hodanje. Brzinu putovanja ne mjerimo više brzinom koraka, nego najčešće brzinom automobila. Brzina je jedna od najvećih fascinacija našeg doba. I to brzina koju možemo bez velikih teškoća kupiti u obliku automobila. Naše doba ne pozna ljude koji su putovali onako kako su putovali "pješaci" poput Eckermana. Ako nam je pri ruci zemljopisna karta svijeta, pogledajmo put Hanibala, Džingis-kana ili Aleksandra Velikog i najvećeg putnika u povijesti Marka Pola. A putovali su brzinom ljudskoga koraka. Išao sam u München na otvorenje BMW Welta – hrama brzine. Automobili u njemu izloženi su poput poganskih božanstava. Arhitekti iz bečkog studija Coop Himmelb(l)au poslu su pristupili upravo tako – gradeći moderni, metalni hram. Iste čelične ploče od kakvih se izrađuju automobili korištene su i za pročelje zgrade. Kad posjetitelj uđe u BMW Welt, zatekne se u prostoru koji podsjeća na volumene srednjovjekovnih katedrala kojima su njihovi naručitelji pokušavali iskupiti grijehe. Prostor je toliko velik da s prve etaže u prizemlje vodi rampa veličine prave pravcate ceste. Vrhunac rituala u tom je hramu kupnja BMW-a, koji kupac može preuzeti upravo u BMW Weltu. Automobil će ga čekati na gornjoj etaži. Elegantan službenik uručit će kupcu ključeve kupljenog BMW-a. Kupac sjeda u automobil i spušta se po zavojitoj rampi do prizemlja, odakle izlazi na pravu cestu. Ta usluga već ima korisnike koji ne štede novac. Ritual je poganski, poput uvođenja mladića u svijet muškaraca u tami kongoanske prašume. U prizemlju BMW Welta izloženi su svi modeli koje proizvodi BMW. Dopušteno ih je dodirivati. Na središnjem mjestu ne može mu se prići, a kamoli dodirivati najveće božanstvo cestovne brzine. Bolid Formule 1. Vitak, elegantan, neponovljiv. Dominira prostorom. Vrhunski dizajneri svjetla osvijetlili su prostor na kojemu je izložen. Podsjetio me je na način na koji je svojedobno u Parizu bila izložena posmrtna maska faraona Tutankamona. U usporedbi s bolidom Formule 1, drugi izloženi automobili u BMW Weltu djeluju puno skromnije, ma koliko lijepi bili. Dvadeset kilometara s početka ove priče bolid Formule 1 prešao bi za pet minuta brzinom od 300 kilometara na sat. Automobil je produžetak našega koraka. Kreće se po tlu kao i mi. Upravljanje njime prilično je jednostavno. Silno nas ubrzava i daje nam novu dimenziju, nadljudsku u odnosu na naše srednjovjekovne prethodnike. Bolid Formule 1 utjelovljenje je božanskog i dostupan samo odabranima. Apostolima brzine. Izvor: Travel