Sedam razloga za Cape Town

Clifton (Foto: Vlado Šestan)

Ruku na srce, u mnogim gradovima ljudi misle da upravo oni žive na najljepšemu mjestu na svijetu, no stanovnici Cape Towna, grada 'na kraju svijeta', imaju zaista dobre argumente.

1. Afrika u Africi Grad na kraju svijeta doista i glasi kao jedan od najljepših. Skromnost ondje nije vrlina, jer kamo god posjetitelj pogleda, očekuje ga raskoš prirode. Neobičan Table Mountain, koji "čuva leđa" modernom gradu sa svih strana okruženom kilometrima plaža, te egzotične biljke i životinje podsjetnik su posjetitelju da je ipak okružen divljinom. Najstariji južnoafrički grad ponosno stoji na čelu nevjerojatne obale na kojoj se planine spuštaju u ocean, plaže se mjere u kilometrima, a prastare vinarije sanjare u hladovini golemih hrastova. Tu je rođena moderna Južna Afrika, a grad je prepun povijesnih podsjetnika na stoljeća kada je bio nužna postaja na pomorskom putu između Europe i Istoka. Smješten na krajnjem jugozapadnom kutu Južne Afrike, Cape Town doslovno je odvojen planinama od ostatka kontinenta, pa je posebna Afrika u Africi. Plaže su nepregledne – ona u Camps Bayu veličanstvena je, susjedna Glen Beach popularna je kod savršeno građenih surfera, no nema do Cliftona. Jedinstveno je i arhitektonsko naslijeđe Rta, koje oslikava kulturnu različitost kraja: gospodarstva nizozemskih obitelji, neogotičke crkve, islamski minareti te gregorijanske i viktorijanske zgrade svjedoče o utjecajima kolonijalne prošlosti koja je imala brojna lica. Većinu populacije čine potomci europskih kolonizatora, azijskih robova i urođenika koje zovu coloureds, oznakom podjele dodijeljenom za vrijeme apartheida, kada ih se silom premještalo iza Table Mountaina u neuglednu istočnu unutrašnjost, danas poznatu kao Cape Flats. Najnoviji stanovnici Cape Towna dolaze sa siromašnije istočne strane, ali i iz Somalije, Angole i Mozambika, čineći ga jednim od najbrže rastućih južnoafričkih gradova, no u pojedinim četvrtima i – jednim od najopasnijih. 2. Gostoljubivost Cape Town je, među ostalim, obožavan zbog gostoljubivosti. Opuštena kozmopolitska atmosfera zaslužna je za reputaciju koju grad ima diljem svijeta te za sve veći broj posjetitelja. Živa kulturna scena, osobito glazbena, prožima svaki kutak ovog otvorenoga grada koji širom otvorenih ruku poziva sve da dođu i uvjere se u ono čime se lokalni stanovnici ponose. Obvezno kupite Unikatni nakit s potpisom Dolce & Banana ručno su izrađeni primjerci pravog afričkog stila. Pri njihovoj se izradi koriste uobičajeni lokalni materijali, kao što su ljuske nojeva jajeta, zrna stakla i pera. Dolce & Banana ima širok izbor narukvica, ogrlica i naušnica s kojima ćete doista biti posebni. (5 Main Road, Hout Bay, www.dolceandbanana.com) Dovoljno je pristupačnih i sjajnih mjesta u kojima mogu odsjesti posjetitelji s različitim putnim budžetima – od modernih butik hotela do velikih kuća izvan grada. Tu su i povijesne zgrade, zanimljivi muzeji, šoping centri, restorani, jazz caféi, kazališta i noćni klubovi. A ako ste više pobornik prirodnih atrakcija, Cape Town povrh svega ima izvrsne plaže, koje surferi obožavaju. Gastronomi i vinoljupci doći će na svoje u šarmantnom okruženju brda i dolina prekrivenih vinogradima. 3. Ta divna stvorenja Područje Cape Towna pravo je botaničko kraljevstvo raznolikosti u kojemu je oko 9000 biljnih vrsta, a vozeći se idiličnim krajolikom nepreglednih vinograda, ne treba se iznenaditi prizorom zebre ili kakve druge divlje životinje koja se ne da uznemiravati svim tim turističkim šušurom. No, od svih zanimljivih životinjskih vrsta koje okružuju Cape Town kraljevi popularnosti su afrički pingvini na plaži Boulders, koja se nalazi na putu prema Simons Townu. Ondje se kolonija od nekoliko tisuća pingvina slobodno i bezbrižno šeće među kupačima, a pruža se i prilika vidjeti ih izbliza, pa čak i plivati s njima! Pomalo su sramežljivi, ali vrlo prijateljski raspoloženi prema ljudima, no ne smije ih se dirati. Nema do sunčanja pokraj pingvina. U okolici Cape Towna vjerojatno ćete primijetiti i znakove uz cestu koji upozoravaju na to da ne hranite babune. Lukave babune privlači hrana pa pazite gdje ćete je ostaviti. Zaštita je to kako životinja, tako i posjetitelja. Babuni su pravi razbojnici – imaju lošu naviku ući u nečiji automobil, istjerati ljude van, a zatim iskoristiti vozilo kao da je toalet. Susret s babunima tako se lako može pretvoriti u nezaboravno iskustvo, ali ne nužno u pozitivnom smislu. 4. Kraj svijeta Grad je sedamdesetak kilometara udaljen od "kraja svijeta". Da, da. Kako drukčije nazvati mjesto s kojega puca spektakularan pogled na naizgled beskrajan ocean. Rt dobre nade nepristupačna je stijena, noćna mora davnih moreplovaca, s koje se pruža pogled s kojim se malo što može uspoređivati. Gledate li dovoljno dugo u obzor, gdje se naoko spajaju more i nebo, možete primijetiti blagu zakrivljenost i vlastitim se očima uvjeriti u to da je zemlja doista okrugla. Sam Rt "kriv je" i za legendu o Letećem Holandezu čiji se brod fantomski pojavljuje u noćima nemirna mora. A ocean ondje rijetko miruje – olujni vjetrovi i ledeno more i danas će nas lako uvjeriti da je moreplovcima ondje ostala samo nada da će se naći u milosti morskih struja. 5. Robben Island Više od 400 godina Robben Island, mali otočić 12 kilometara udaljen od grada, bio je zloglasan zatvor. U prošlom je stoljeću ondje bio zatvoren i veliki Nelson Mandela, kao i mnogi drugi borci protiv apartheida, a kada je rasizam napokon pobijeđen, zatvor je postao muzej. Neki su od vodiča koji danas turiste vode kroz zatvorske hodnike bili politički zatvorenici otoka Robben. Kao simbol snage ljudskog duha i ustrajnosti u potrazi za pravdom i kada se čini da je uzaludno, taj je muzej tu kao opomena budućim generacijama i nezaobilazno mjesto pri obilasku Cape Towna. 6. Akvarij dvaju oceana Jedinstveno mjesto koje nudi sve prirodno bogatstvo hladnih voda Atlantika i toplog Indijskog oceana. Akvarij ima nekoliko golemih bazena koji su poput oceana u malom – od zvjezdače i morskih krastavaca do ugroženih afričkih pingvina. Za osposobljene ronioce prilika je to i za ronjenje s morskim psima, po kojima je Južna Afrika slavna. Ili zloglasna? Ponedjeljkom, srijedom i petkom možete gledati hranjenje morskih pasa, raža i kornjača. (Dock Road, Victoria & Albert Waterfront ) 7. In vino veritas Kada? Najbolje vrijeme za posjet Cape Townu je od studenog do siječnja, jer tada stiže vrijeme južnoafričkog proljeća. Zime (od svibnja do kolovoza) na najjugozapadnijoj točki afričkoga kontinenta znaju biti prilično okrutne – hladne, vjetrovite i kišne, no često ih prekidaju lijepi sunčani dani. Tada su cijene najpovoljnije, no ako pogodite vjetrovite dane – doznat ćete što znači imati Antarktiku za "prvog susjeda". Makar i preko mora. Nešto kao naša Dalmacija, gdje sunce zna ugrijati atmosferu i u najhladnijim zimskim mjesecima, no kad zapuše bura... Cape Town jedna je od svjetskih vinskih metropola. Ako nabrajajući nevjerojatno prirodno okruženje ovoga modernoga grada nismo spomenuli nepregledne vinograde, to je samo zato što smo šećer ostavili za kraj. Polja vinove loze jedna je od najživopisnijih slika koju ćete ponijeti kući kao uspomenu. Tri glavne vinske ceste vode kroz neobične povijesne gradiće Stellenbosch, Paarl i Franschhoek te vas pobliže upoznaju s tradicijama i poviješću dalekog Rta. Vinskim je cestama najbolje krenuti automobilom i vlastitim tempom uživati u dokolici vinskih gospodarstava nizozemskih obitelji. Ne treba propustiti okusiti sve što takve farme nude, uživati u opuštenom ručku i upoznavanju vinskih podruma – okom i nepcem. Na većini imanja možete kupiti boce ili sanduke širom svijeta cijenjenih južnoafričkih vina. Izvor: Travel

Otoci kao Sunčev sustav

U moru ispred Dubaija gradit će se umjetni otoci prema modelu Sunčevog sustava. Dok stručnjaci upozoravaju na uništavanje i onečišćenje, investitori tvrde da vode računa o okolišu.

Projekt pod nazivom Svemir predviđa izgradnju otoka u obliku Sunca, Mjeseca i drugih tijela Sunčeva sustava, priopćio je investitor projekta, tvrtka Nakheel. "Projekt će stvoriti novi otmjeni životni prostor, trgovačku ponudu i novo obalno područje", ističe Nakheel u priopćenju ne navodeći cijenu projekta ni rok za završetak radova. Organizacije za zaštitu prirode upozoravaju na opasnost od uništavanja podmorja, dok se stručnjaci brinu zbog mogućeg onečišćenja zbog dolaska većeg broja turista. Nakheel, najveći građevinski investitor u Dubaiju, ipak tvrdi da svi njegovi projekti vode računa o okolišu.

Rikše izbačene iz prometa

Svojedobni hit, slikovite motorizirane rikše više neće voziti britanskim cestama, objavili su vlasnici jer su vlasti odlučile klasificirati ta vozila kao autobuse, a ne kao taksi.

Ukupno 12 šareno obojanih rikša s raznim motivima, od krave i britanske zastave do jagoda, pojavilo se 2006. na ulicama južnoengleskoga obalnoga grada Brightona. Dominic Ponniah iz tvrtke tuc Tuc Ltd kaže da su ta vozila uvezena iz Indije zavoljeli i turisti i domaće stanovništvo. No mjesne su vlasti odlučile da rikše trebaju dozvolu za autobus, a ne za taksi, kaže Ponniah. U studenome je ured za promet jugoistočne Engleske kaznio tvrtku Tuc Tuc s osam tisuća funta kazne, što je osamdesetak tisuća kuna, jer je rikše upotrebljavala kao taksi.

Dobar tek u Velikoj Jabuci

New York je trendi i kada je riječ o gastronomiji. Talijanska kuhinja opet je in; što jednostavnije, izvornije i domaće. Ali ni kineska, francuska i kubanska hrana nisu 'skinute' s menija.

Kada ste u Velikoj Jabuci sigurno je najnoviji trend talijanska kuhinja, koja je definitivno osvojila stanovnike grada, pa kada je i riječ o najluksuznijim restoranima Manhattana. Stanovnici New Yorka su pomalo zasičeni azijatskom hranom i opredjeljuju se sve više za restorane koji imaju topli ugođaj, a sama kuhinja je izvorna. Gemma Vruće mjesto je restoran Gemma u hotelu Bowery. Uređen je u rustikalnom stilu sa svjećnjacima koji su kao lusteri. Stolovi su od drva, a što se tiče menija u ponudi su brancini, pizze iz peći, špagete s vongolama. Talijanska kuhinja u New Yorku teško se može usporediti s kuhinjom u samoj Italiji, ali su to mjesta gdje se mogu naći ljudi koji nešto znače u noćnom životu Velike Jabuke. Treba obratiti pažnju na dugu listu čekanja, jer se u Gemmi ne može unaprijed rezervirati stol. Sfoglia Za razliku od Gemme u restoranu Sfoglia, koji se nalazi na suprotnoj strani grada rezervacija je obavezna i mora se napraviti rano. Riječ je o malom restoranu koji može ugostiti samo pedesetak gostiju. Glavni kuhari su ujedno i vlasnici restorana i radili su i u Italiji. Njihov menu inspiriran je renesansom, mijenja se dva puta mjesečno, a nudi predjela i glavna jela napravljene od domaćih namirnica. Ravioli s tikvicama i mentom, rižoto sa seoskim gljivama, malinama i lavandom i orada s limunom i koromačom samo su neki od specijaliteta. Velika je ponuda i talijanskih vina i deserta, kao na primjer vruća krostata od šljiva. Ambijent podsjeća na seoski ambijent nove Engleske. Stolnjaci na drvenim stolovima izgledaju kao uzorci za kuhinjske krpe, a umjesto cvijeća za dekoracije se koriste limuni i paprike. Konobari imaju pregače. Nicolas Cantrel, učenik velikog francuskog kuhara Alaina Ducassea, otvorio je restoran Bobo, što je skraćenica od Bourgeois Bohemien i glavni je naglasak na uređenju. Prostorija u kojoj se jede ima kamine i vrt i antikne komade namještaja, dok je u podrumu bar. Jedu se talijanska klasična jela, tjesteninu s gljivama, bademima i paštetom od tartufa, u kojoj se dodaje šunka i sir. Wakia I dalje su najposjećeniji restorani u hotelima i to je fenomen koji je počeo još od vremena Asia de Cuba u hotelu Morgan i koji je i dalje mjesto sastajanja u gradu. U hotelu Gramercy otvoren je restoran Wakiya u kojem se nudi ekskluzivna kineska kuhinja. Iako se taj restoran nije svidio najvećim kritičarima kao što je Frank Bruni u New York Timesu i Adamu Plattu iz New York Magazinea, koji su izdvojili vrlo malo specijaliteta, gosti ipak dolaze u velikom broju. Treba imati rezervaciju da se dođe do stola, a taj hotel ostaje kao jedno od najfrekventnijih mjesta u gradu. Socialista (Foto: NY Magazine) Od ostalih novosti koje nudi New York noću je restoran koji se zove Socialista. Riječ je o restoranu inspiriranom Havanom četrdesetih godina. Vlasnik je bio izbacivač u poznatom klubu Bungalow 8, superluksuznom lokalu koji ima sjedište u Londonu. Rezervacije idu preko e-maila, a da se dođe u restoran treba falsificirati osobnu kartu ako niste osobni prijatelj investitora, među kojima je Sting ili Giuseppe Cipriani, koji je smislio menu. Ako se želite samo opustiti uz koktel i glaz bu nakon napornog dana provedenog u šopingu je Retreat. Izvor: Corriere.it

Obiteljsko skijanje u Austriji

Kao i prijašnjih godina, i ove smo odlučili napraviti reportaže s nekoliko skijališta koja možda već pohodite ili ćete tek pohoditi. Posjetili smo Kaprun i Zell am See na 450 km od metropole.

Do Kapruna smo vozili preko Ljubljane, prošli Karavanke i dalje put Salzburga, za što nam je trebalo oko 4 i pol sata vožnje. Turistička je ponuda na ovim odredištima u potpunosti prilagođena obiteljskom poimanju odmora, pa ih se s pravom može nazvati – prototipom obiteljskih skijališta. Najveći je dio plavih i crvenih staza, tako da obitelj može skijati zajedno bez imalo straha da će staza biti preteška za djecu. Za roditelje s većim skijaškim iskustvom tu su zahtjevne crne staze koje su izvrsno pripremljene i neće iznevjeriti očekivanja vrsnih skijaša. Tradiciju školovanih skijaša s ponosom održava škola skijanja (www.ski-zellamsee.at) utemeljena 1947. S nevjerojatnih 150 licenciranih učitelja, od kojih je 60% osobnih instruktora. Najmlađi, djeca već od 3 godine, imaju pitoreskni poligon za prve skijaške korake na dnu brda, a oni malo veći s učiteljima se vrlo rano penju na prvih 1000 metara. Učitelji imaju teoriju da se djeca trebaju privikavati na prave staze već u samom početku, te da se snaga i koncentracija ne trebaju gubiti na ravninama. Uspjeh ove škole skijanja će vas sigurno iznenaditi već u samom startu. Škola skijanja traje od nedjelje ujutro do četvrtka popodne, tako da petak ostaje za skijanje s obitelji. Cijena škole je 154 eura. Kvaliteti staza i tehničkoj opremljenosti ovih skijališta gotovo da nema premca u svijetu. Ugodnu zabavu garantira 132 km izvrsnih staza, a sigurnost garantira veliki broj novih sedežnica s ugrađenim grijanim sjedalima i zaštitom od vjetra, te gotovo nepostojanje opasnih sidara. Ako zaboravite kupiti kacigu, izgubite rukavicu ili skijaške naočale baš u trenu kad počinje padati snijeg, zgodno je napomenuti da se na svim postajama nalaze Intersportovi dućani gdje se može kupiti ili unajmiti kompletna ski oprema s posebnom pogodnošću unajmljivanja za obitelj. Djeca dobivaju najam opreme besplatno, a čuvanje skija i pancerica na samom skijalištu nakon skijaškog dana je također uključeno u cijenu najamnine. Ako ste smješteni nedaleko skijališta i idete pješice, opremu nećete morati nositi svaki dan, nego ćete je moći ostaviti u za to predviđenom centru. Na više lokacija, raspoređenih na samom skijalištu, nalaze se centri hitne pomoći, a u samom gradu smješten je glavni centar s heliodromom, s kojeg helikopter u slučaju nesreće dolazi na stazu u najkraćem vremenskom periodu. Za kupnju potrebne skijaške opreme preporučamo outlet dućan Sport Fundgrube, gdje nećete puno potrošiti, a kupit ćete dobar proizvod. Cijena sedmodnevne ski karte iznosi: 192 € za odrasle, 154 € za mlade (rođ. 1988. - 1990.), 96 € za djecu (rođ. 1991. – 2000.), a za one najmlađe rođene do 2001. karta se ne naplaćuje. S istom ski kartom moći ćete koristiti ski liftove na oba skijališta. Gradić Zell am See jedan je od najljupkijih planinskih mjestašaca, ima puno kafića, starih kavana i slastičarnica, ali i pubova i disco klubova. Često se u njemu odvija i kakav turistički program. No, nikako se ne smije propustiti romantična šetnja uz samo jezero, to je još jedan detalj koji zaokružuje idilične dane provedene na zimskom odmoru u Zell am Seeu.

Kava u Buenos Airesu

Tortoni

Među najraskošnijima su kafići u stilu belle époque. Bliješte u mramoru, zrcalima, bronci i zlatnoj dekoraciji. Miris cigara, dugi šankovi od drveta te Thonetovi stolci, zaštitni su znak kafića Buenos Airesa.

Buenos Aires je prema mišljenju mnogih svjetskih putnika jedan od najšarmantnijih gradova. Posljednjih godina postao je turistička top-destinacija, no i mjesto idealno za život zbog pristupačnih cijena. Oni koji su se tamo odlučili nastaniti jednostavno uživaju u blagodatima toga ekonomski isplativog argentinskog grada. Tamošnji stanovnici, portenos, vole dobru zabavu, dobro jelo i ples do zore. Svjedoče tomu mnogobrojni kafići koji su puno više od pukih lokala. Za mnoge znače način života. Oni su sinonim za sve što grad predstavlja. Multikulturalnost, otvorenost, radost življenja nakon poprilično teških godina za tu zemlju. Kafići su tamo poput drugog doma gdje se provodi većina vremena. Oni su, kao nekih davnih godina, opet postali mjesta okupljanja umjetnika, novinara, glazbenika, političara, ali i običnih ljudi koji traže utočište od svakodnevnih briga. Mnogi legendarni povijesni kafići su srušeni, no neki su ipak spašeni zahvaljujući posebnoj komisiji. Osim uobičajene ponude pića i jela, ti stari cafei jednostavno odišu posebnom atmosferom. Već tradicionalno pripadaju Španjolcima, no ima i talijanskih u kojima se nude capuchinos, tramezini, tartas pascualinas, madalenas de prosciuto i sfogliatelli. Među najraskošnijim su kafići u stilu belle époque, koji bliješte u mramoru, zrcalima, bronci i zlatnoj dekoraciji. Popularni su i oni nešto moderniji sa štihom šezdesetih. Miris cigara, dugi šankovi od drveta te Thonetovi stolci, zaštitni su znak kafića Buenos Airesa. Među razvikanijima je Confiteria Ideal iz 1912. godine. Na podiju osvijetljenom raskošnim lusterom marke Baccarat svira orkestar, dok se u tamošnjem salonu još i danas pleše tango. Tu je Madonna glumila Evitu Peron, a Carlos Saura snimio Tango. Najstariji je Tortoni na Avenida di Mayo, između Plaze del Congreso i Casa Rosade, predsjedničkog doma. Tortoni je poznat kao okupljalište intelektualaca gdje su nekada znali svratiti Garcia Lorca i Pirandello. Danas se, međutim, više priča o politici nego o kulturi. Najpopularnije mjesto pisaca je Biela u četvrti Recoleta. Od ostalih kafića i barova preporučuju se Confiteria las Violetas u stilu liberty i London gdje se sastaju biznismeni. El Bar Preferido nalazi se u četvrti Palermo poznatoj po buticima i mondenim mjestima. Na stolovima su urezani potpisi i ljubavne izjave posjetitelja. Nedjeljom se obavezno nakon posjeta sajmu antikviteta odlazi na aperitiv u bar Plaza Dorrego u četvrti San Telmo. U blizini samoga centra nalazi se još jedan famozni lokal Querandi', gdje se održava predstava Tango y Storia. U Richmnod, pak, gdje radi 40 osoba, dolazi se na čaj i pitu od limuna.

Osječki Waldinger najbolji

Poslovni ljudi iz svih krajeva svijeta navikli na komfor malih luksuznih hotela osječkom su Waldingeru dodijelili prestižnu nagradu najboljeg malog svjetskog hotela.

Prošlog je vikenda u Madridu međunarodna turistička organizacija Trade Leaders Club proglasila hotel Waldinger u Osijeku najboljim malim hotelom na svijetu s četiri zvjezdice. Hotel Waldinger, osječkog poduzetnika i ugostitelja Berislava Mlinarica, smješten je u najužem središtu Osijeka, udaljen samo stotinjak metara od osječke katedrale – crkve Sv. Petra i Pavla. Iznenađenje Ne zna se tko je predložio hotel za nagradu. Pretpostavlja da je peteročlana komisija TLC-a tijekom proljeća gostovala u hotelu. Vlasnik je bio na moru, a konobar je javio da neki gosti neprestano nešto ispituju i zapisuju. Koliko je priznanje doista vrijedno najbolje govori činjenica da je Waldinger na ovogodišnjoj 33. dodjeli nagrada jedini hrvatski predstavnik među 80 nagrađenih, a u konkurenciji čak stotinu zemalja svijeta. Ovu prestižnu nagradu dodjeljuje turistička organizacija sastavljena od udruga poslovnih ljudi iz 120 zemalja s više od 14 tisuća članova, javlja Slobodna Dalmacija.

Chemnitz se ne odriče omraženog Marxa

Filozof i otac komunizma Karl Marx još je uvijek zaštitni znak Chemnitza, grada u istočnoj Njemačkoj, koji se od 1953. do 1990. zvao Karl-Marx-Stadt. Danas je to grad moderne.

Ovaj grad nema ništa zajedničkog s Marxom koji je rođen u Trieru, na krajnjem zapadu Njemačke, a umro u Londonu, ali su komunističke vlasti bivšeg DDR-a početkom 50-ih godina prošlog stoljeća u pomami nazivanja mjesta po svojim velikanima odlučile upravo Chemnitz nazvati imenom autora Manifesta komunističke partije. Njemačka je nakon ponovnog ujedinjenja uredno uklonila sve spomenike socijalističkoj revoluciji i poprsja komunističkih idola s javnih mjesta u bivšem DDR-u, ali je odljev glave Karla Marxa ostao u gradu koji je desetljećima nosio njegovo ime. Poprsje filozofa, više od sedam metara, postalo je svojevrsni simbol grada nakon što je izgubilo svaku ideološku važnost. Sada brigu o njemu vode turistička poduzeća, nastojeći ga iskoristiti za promidžbu grada. U Chemnitzu se danas fotografije Marxova poprsja nalaze na suvenirima i mogu se kupiti na bocama likera i šalicama za kavu. Grad međutim nema namjeru Marxa izravno uključiti u svoju turističku promidžbu. Chemnitz se radije reklamira sloganom "Grad moderne", čime podsjeća na svoj gospodarski i kulturni procvat početkom 20. stoljeća i ponovni uspon nakon raspada DDR-a. Predstavnici grada na taj način poručuju da Marx predstavlja suprotnost procvatu, ali se i ne odriču njegova doprinosa neizravnoj promidžbi grada. "Dok turiste zanima Marxov spomenik, zadržat ćemo i odgovarajuće suvenire", izjavio je Michael Quast, direktor lokalne turističke zajednice. I Marx se danas u Chemnitzu pretvorio u svoju suprotnost. Na boci s alkoholnim pićem i njegovim portretom stoji napisano: "Pijanci svih zemalja, ujedinite se!" Isti motiv nalazi se i na šalicama za kavu koje se prodaju kao suveniri, s natpisom: "Kapljica iz Chemnitza, grada s pametnom glavicom".

Dubrovnik zimi

Dubrovnik zimi je drugačiji nego ljeti. To je grad pojmova, grad znanosti, ali i grad užitka. Prošetajte Dubrovnikom zimi, upoznat ćete prekrasan, zadivljujući grad kakvog niste ni slutili.

A kada se umorite, sjednite u neki od mnogobrojnih kafića na Stradunu ili u okolnim ulicama. Dođite, slušajte koncerte, posjetite kazalište, penjite se zidinama, pođite u koji od brojnih muzeja, bogat i jedinstveni Akvarijum smješten u Tvrđavi sv. Ivana, posjetite izložbe u jednom od desetak izložbenih prostora i galerija, plešite, fotografirajte, razgovarajte, razmišljajte, sanjarite, volite... Ako vam ni to nije dovoljno, pođite u Cavtat ili u Trstenom posjetite Arboretum ili redovitom brodskom linijom na otoke Koločep, Lopud ili Šipan. Koristite programe koje je pripremila Turistička zajednica Grada Dubrovnika utorkom u Kazalištu, petkom u jednom od otvorenih luksuznih hotela, ili uz živu glazbu u jednom od dubrovačkih klubova.

Dosta razgledavanja, vrijeme je za akciju!

Turistički aranžmani doživljavaju promjene pred novim zahtjevima stare garde, tzv. baby-boomera. Naši roditelji više ne žele samo razgledavati, žele učiti i riskirati!

Izležavanje na plaži i mahnito razgledavanje više nije ono što prodaje turističke aranžmane, barem što se tiče SAD-a, Velike Britanije i Kanade. Avanturistički aranžmani su u porastu, kao i oni koji nude dodatnu naobrazbu, stjecanje neke vještine ili pak wellness programe. "Sve su već vidjeli. Ljudi su u potrazi za stjecanjem iskustva kada putuju, a ne samo za odmorom po principu 'odleti i iskrcaj se' ", komentirao je za Reuters Dale Urquhart iz organizacije BCAA Travel, koja je intervjuirala preko 100 agenata iz putničkih agencija. "Žele stvari koje mogu prepričavati svojim prijateljima", rekao je Urquhart pozivajući se na baby-boomerse, generaciju rođenu poslije Drugog svjetskog rata, do '60-ih. Oni si mogu priuštiti sadržajan obiteljski odmor, iako je sve više 'solera', posebno među ženama. Rastuća je i potražnja za kulinarskim putovanjima. Talijanske vile i riječne brodice unajmljuju vrhunske šefove kuhinja koji potom podučavaju svoje privremene stanare autohtonim i svjetskim delicijama, ali i pravilnoj kupovini namirnica u lokalnim dućanima i tržnicama. "Ako naporno radite i želite se relaksirati, odmor na plaži ima smisla. Ali ako više ne radite takvim intenzitetom, a opet niste puno putovali, eksperimentiranje je upravo ono što vam treba", komentirao je boomerse Chris Ronnenseth, čijoj su agenciji svojim avanturističkim prohtjevima donijeli porast aranžmana od 30%, najčešće odabirući Peru, Afriku i Nepal kao svoje destinacije.

Na skijanje bez sarme

FOTO: Duje Klarić / CROPIX

Po 10 posto višim cijenama prodano je 40 posto više skijaških aranžmana, koji će se otplaćivati na rate. Hrvati se sve više odlučuju za hotele u kojima sedam polupansiona stoji od 3.500 do 5.000 kuna.

U subotu, 5. siječnja na skijanje u inozemstvo uputit će se oko 130 tisuća Hrvata. Ove sezone u europskim destinacijama u zimskim radostima će uživati oko 200 tisuća hrvatskih građana. Brojka je slična iz godine u godinu, što znači da skijaška groznica ne jenjava. Naprotiv, većina najkvalitetnijih aranžmana rasprodana je već do listopada, piše Novi list. I dalje se Hrvati najčešće odlučuju za Austriju, na koju se odnosi čak 70 posto rezervacija. Potom slijede Italija i Francuska u koje zbog bogatog noćnog života i cjelodnevne zabave uglavnom odlaze mladi. Sve je veći interes za BiH, ponajviše zahvaljujući ulaganjima u kvalitetu smještaja, staza i sadržaja. Zbog povoljnijih cijena, tamo će se ove zime uputiti dosta Hrvata, pogotovo Dalmatinaca. Kupres, Kozara, Blidinje, Jahorina, Vlašić, Bjelašnica i Igman postali su cijenom i kvalitetom konkurentni, a imaju više od 60 kilometara skijaških staza i mogu primiti i do 20 tisuća skijaša na sat. Ove godine prodaja skijaških aranžmana bolja je za 30 do čak 40 posto nego lani, a Hrvati sve više traže hotele, tako da je broj rezerviranih apartmana i hotela gotovo izjednačen. Procjenjuje se da bi ove sezone 200 tisuća Hrvata na skijanju moglo potrošiti oko 50 milijuna eura, što je desetak milijuna eura više nego prije desetak godina. Sedam polupansiona u austrijskim ili talijanskim hotelima stoji po osobi od 3.500 do 5.000 kuna, a u apartmanu od 1.150 do 1.500 kuna po osobi, čemu još treba pridodati i trošak hrane. Cijene skijaških aranžmana za desetak posto su više nego lani, a na većini skijališta poskupjele su i skijaške karte u špici sezone za 1 do 2 eura. Dnevne karte na slovenskim skijalištima stoje od 22 do 29 eura, a u Austriji od 34 do 39 eura. Na popularnom talijanskom skijalištu Kronplatz šestodnevni ski-pass košta 171 euro. Putem agencija na skijanje će i ove godine organizirano krenuti od 40 do 50 posto skijaša, a preostali dio sam će organizirati zimovanje, piše Novi list.

Turizam s prljavim rukama

U 50 posto slučajeva najveća neugodnost koju doživimo putujući u inozemstvo je proljev. Jer ruke niste prali vi ili kuhar u restoranu. Zagledajte se i u konobarove nokte.

Bolest prljavih ruku i dalje je najčešća bolest među putnicima, a iza nje dolaze infekcije dišnih puteva i kožne bolesti. Oko 5% turista obraća se za pomoć liječniku na putovanju ili po povratku kući, a u 50% slučajeva razlog njihova posjeta liječniku je proljev, ističe dr. Gerard Roussey, predstavljajući istraživanje profesora Erica Caumesa, predsjednika francuske Udruge za turističku medicinu, na otvorenju kongresa turističke mreže Afat Voyages. U 5% slučajeva posjet liječniku završava hospitalizacijom, navodi dalje dr. Roussey. Rizik od smrtnog ishoda je sasvim malen i iznosi 1:100.000 za svaki mjesec turističkog putovanja, a 1:10.000 kada je riječ o humanitarnim putovanjima. Polovicu svih smrtnih slučajeva na putovanjima povezano je sa srčanožilnim bolestima, a uzrok 25% smrti je nesretan slučaj. Osobe između 50. i 64. godine života sve više putuju, premda rizik od obolijevanja na putu raste sa životnom dobi. Protekle godine je 11,5 milijuna Francuza putovalo u inozemstvo i posjetilo 120 zemalja. Izvor: MojDoktor

Apostoli brzine

Automobil je produžetak našega koraka. 20 km. Tako je pisalo na znaku na autocesti. Toliko je bilo do sljedeće benzinske crpke. Nakon što sam prošao pokraj nje pomislio sam da je to barem tri sata hoda.

Nekada se putovalo hodajući. S jedne strane Europe na drugu. Eckerman je pješice išao u Weimar do književnika Goethea. Zahvaljujući tom putovanju, zapravo pješačenju, s jedne strane Njemačke na drugu, imamo knjigu Razgovori s Goetheom. Gledajući igrane filmove, dobiva se drukčija predodžba. Tobože se putovalo kočijama. No, samo mali broj aristokrata vozio se u kočijama, dok je ostatak svijeta išao pješice. A ni aristokrati nisu putovali ako nisu morali. Danas često putujemo radi zadovoljstva, bilo da se radi o ljetnom odmoru ili odlasku na doček Nove godine ili skijanje. Nekada se putovalo tek kada bi stisnula silna nevolja. Ratovi, glad i kuga bili su najvažniji pokretači putovanja. Ta su putovanja često bila obični bijeg, spašavanje golog života. Tko nije morao, nije putovao. Putovanje, na koje bi putnik krenuo pritisnut zlom, bilo je prepuno opasnosti. Cesta u današnjem smislu nije bilo. Pješačilo se poljima i šumama, a one su bile prepune gladnih očajnika, dešperatnih lutalica koji se nisu ustezali jedan drugoga opljačkati i skratiti za glavu. Putovanja su bila puka lutrija, ako je glavni zgoditak bilo sigurno i mirno stizanje na odredište. Valja imati na umu da je srednjovjekovna Europa bila prekrivena šumama. Danas je u usporedbi s tim vremenima gotovo ćelava. Pojavom manufakture, prve industrije, čovjek je postao gladan energije i spalio je velike količine europskih šuma. Tek ugljen i poslije nafta spašavaju Europu da ne ostane u potpunosti ogoljena. Dvadesetak kilometara, vozeći normalnom brzinom, autom prođemo dok na radiju odsvira pet, šest pjesama. Dvadeset kilometara, sjedeći za volanom automobila, ne smatramo nekom udaljenošću. Spopadnu li putnika takve misli na autocesti koja prolazi nedaleko od Salzburga, podno austrijske strane Alpa, najpametnije je zaustaviti automobil u nekom od simpatičnih restorana Landzeit. Tako sam i učinio. Ispijajući kavu, promatrao sam s terase Landzeita bijele vrhove Alpa. S druge strane bijelih vrhova je Bavarska. Koliko bi mi trebalo hoda do tamo, pomislio sam. Prekomplicirano za računanje. Automobilom pola sata lagane vožnje. Otkad putujemo vlakovima i automobilima, zaboravili smo na hodanje. Brzinu putovanja ne mjerimo više brzinom koraka, nego najčešće brzinom automobila. Brzina je jedna od najvećih fascinacija našeg doba. I to brzina koju možemo bez velikih teškoća kupiti u obliku automobila. Naše doba ne pozna ljude koji su putovali onako kako su putovali "pješaci" poput Eckermana. Ako nam je pri ruci zemljopisna karta svijeta, pogledajmo put Hanibala, Džingis-kana ili Aleksandra Velikog i najvećeg putnika u povijesti Marka Pola. A putovali su brzinom ljudskoga koraka. Išao sam u München na otvorenje BMW Welta – hrama brzine. Automobili u njemu izloženi su poput poganskih božanstava. Arhitekti iz bečkog studija Coop Himmelb(l)au poslu su pristupili upravo tako – gradeći moderni, metalni hram. Iste čelične ploče od kakvih se izrađuju automobili korištene su i za pročelje zgrade. Kad posjetitelj uđe u BMW Welt, zatekne se u prostoru koji podsjeća na volumene srednjovjekovnih katedrala kojima su njihovi naručitelji pokušavali iskupiti grijehe. Prostor je toliko velik da s prve etaže u prizemlje vodi rampa veličine prave pravcate ceste. Vrhunac rituala u tom je hramu kupnja BMW-a, koji kupac može preuzeti upravo u BMW Weltu. Automobil će ga čekati na gornjoj etaži. Elegantan službenik uručit će kupcu ključeve kupljenog BMW-a. Kupac sjeda u automobil i spušta se po zavojitoj rampi do prizemlja, odakle izlazi na pravu cestu. Ta usluga već ima korisnike koji ne štede novac. Ritual je poganski, poput uvođenja mladića u svijet muškaraca u tami kongoanske prašume. U prizemlju BMW Welta izloženi su svi modeli koje proizvodi BMW. Dopušteno ih je dodirivati. Na središnjem mjestu ne može mu se prići, a kamoli dodirivati najveće božanstvo cestovne brzine. Bolid Formule 1. Vitak, elegantan, neponovljiv. Dominira prostorom. Vrhunski dizajneri svjetla osvijetlili su prostor na kojemu je izložen. Podsjetio me je na način na koji je svojedobno u Parizu bila izložena posmrtna maska faraona Tutankamona. U usporedbi s bolidom Formule 1, drugi izloženi automobili u BMW Weltu djeluju puno skromnije, ma koliko lijepi bili. Dvadeset kilometara s početka ove priče bolid Formule 1 prešao bi za pet minuta brzinom od 300 kilometara na sat. Automobil je produžetak našega koraka. Kreće se po tlu kao i mi. Upravljanje njime prilično je jednostavno. Silno nas ubrzava i daje nam novu dimenziju, nadljudsku u odnosu na naše srednjovjekovne prethodnike. Bolid Formule 1 utjelovljenje je božanskog i dostupan samo odabranima. Apostolima brzine. Izvor: Travel

Japan iščekuje milijune turista

Japan bi trebao primiti oko 9 milijuna turista u 2008., što će biti povijesni rekord za tu zemlju koja privlači kako zbog svoje kulture, tako i zbog domaćinstva summita G8 na Hokaidu.

Japanski turistički ured (JTB) ističe da raste broj posjetitelja sa Zapada, ali i iz Azije. Porast broja turista očekuje se i zato jer će Japan, kao rotirajući predsjedatelj skupinom osam industrijskih najrazvijenijih zemalja svijeta (G8), biti domaćin summita. Sve te činjenice potaknut će zanimanje za japanske megalopolise, u prvome redu za Tokio. Zauzvrat, u idućoj godini trebao bi stagnirati broj Japanca koji putuju u inozemstvo te iznositi oko 17,35 milijuna. Japan ima 127 milijuna stanovnika. JTB predviđa da će dva velika događaja motivirati turizam unutar samog Japana, a to će biti summit G8 i proslava 25-godišnjice zabavnog parka Tokyo Disneyland.